Veceras, dok biserne ti pahulje srebre put, da l' sjetis se tonova tihe sonate
koju su ti drhtave mi ruke pokusavale odsvirati?
G-mol i miris mandarina ispreplitani u zimsku simfoniju na koju si nepovratno urezao trag svojih koraka, uzalud pitam sjecas li se proslog Bozica i snijega koji skripao je pod petama..
Mala zelja pri padu zvijezde ostala je neostvarena, ali ko zna,
mozda mi i ne bi funkcionisali. Mozda smo bili savrseno pogresni jedno za drugo....



Uzalud pitas, kako zivot, Zivotu je sasvim dobro,
otisao je ovog ljeta i vidjam ga u navratima, bas u ono vrijeme kad si ti u gradu.
Uzalud pitam.

Ne rekoh ti nikada da sam voljela traziti tacnu nijansu boje tvojih ociju dok bih te polusvjesno slusala kako srcano opisujes neku novu pjesmu koju si cuo. Ne stigoh ti reci koliko me radovala tvoja blizina, cak i sama pomisao na nju, makar u sutnji prosla, svaka sekunda tebe me cinila sretnijom. Vrijeme, kojeg uvijek ima za tren premalo, mi nikada nije dopustilo da ti kazem da sam  se navikla na miris tvog parfema pomijesanog sa przenim kestenjem proslog Novembra.

 Ne rekoh ti da sam nekada znala zamisljati tebe i mene u Vilsonovom, kako nepravilno hodamo po narandzastom liscu, kako se cvrsto drzimo jedno za drugo i smijemo se nekoj gluposti koju si opet ti rekao. Ne stigoh ti reci da sam voljela i nase male svadjice, i nasa djetinjasta mirenja poslije njih.
Ne rekoh ti da se boris za mene iako je to bilo jedino cemu sam se nadala.
Ne stigoh ti reci da ne odes..
Ne rekoh ti toliko toga...

Ti budi daleko,
ti samo budi daleko...

Dragi, ja vec dugo plesem po tudjim pravilima pustajuci srecu
da svojim krilima zamahne blizu mene, i da me, ne obaziruci se, zaobidje.
Praznim pogledom pred svima, gledam te i suzdrzavam svaku emociju od
uzaludnog ispoljavanja u javnosti, nadajuci se da cu te tako suzdrzati i u sebi,
ali kao po nekoj nezasluzenoj kazni, miris tvog opijajuceg parfema me svjesno
dovodi blizu tebi, udisem ga, zaboravljajuci ili samu sebe uvjeravajuci
u slucajnost tvoje blizine.
Ja bas, izgleda uzivam gledajuci tudju glavu nonsalantno smjestenu izmedju tvog desnog  ramena i vrata, tudju ruku kako njezno gladi tvoju,
tudji osmjeh pracen tvojim...
Mazohisticki, drzim se blizu tebe, pracena nadom da ce ti mozda, nekad,
u djelicu sekunde, srce zatitrati na moje korake, i da ces
mozda, jednom, kad nam se pogledi susretnu,
pozaliti sto si me ikada pustio.

Dragi...

You will go where you need to
I hope you will find peace
And anytime you start to believe
That everyone in life just leaves your side
Please remember me...

Pomalo sladunjavo, ali naprosto te volim toliko da
mi je sladunjavo postalo sasvim logicno.

Nedostajat ce mi tvoj presmijesni mali piskutavi glasic kad naglasavas neke pojmove, nase telepatske misli, nedostajat ce mi drzanje nasih glava, potpetica i standarda visokim, djetinjasto glupiranje i sanjarenje,
nedostajat ces mi ti, i kako si me uvijek tjerala da ne kasnim,
kako si uvijek cekala i govorila kako je to zadnji put,
nedostajat ces mi ti, puno.

ali znas sta, ma koliko kilometara i magistralnih puteva nas razdvajalo,
I'll always be just a phone call away.

Merima....
"prosirimo nase vidike!"